Tag: Mentalne dijareje

DOK JE NAMA SEVE I ROZGE…

Ponekad je fakat teško ne osjetit se glup. Točnije, ne osjetit kak te rade glupim naočigled. I onda popizdiš ko Tasmanijska neman, pa pogledaš okolo i skužiš da mnogi drugi ne pizde. Pa ti nije jasno. Na kojim su oni tabletama za smirenje? Možda bi i meni šaka istih pomogla da me boli kurac, da ležim pred televizorom poluotvorenih usta iz kojih se cijedi slina i gledam Kardashianke kao da su one relevanta pojava u svijetu.

Da nam je država u kurcu poznato je već dobrih dvadesetak godina, od kad su pretvorbe uništile većinu industrije, a bivši vozači kamiona postajali ugledni gospodarstvenici. A lijepo mi je stari govoril da upišem vozački. Nije da nas je ijedna vlada do sad usrećila, al ovaj put smo se uspijeli spustit na dno, za koje nismo znali da također ima svoje dno, kojem stremimo brzinom Srebrnog letača.

Da smo u kurcu, znamo. Radimo li kaj po tom pitanju? Naravno. Žalimo se jedni drugima na internetu.

I nakon kaj odradimo svoje žalovanje frendovima na Facebooku, zavalimo se još udobnije pred svoje laptope, tablete i iPhone, za koje smo ponosno stajali u redu cijelu noć i digli kredit, te se prepustimo čarima interneta, pa prosurfamo malo po portalima jer, naravna stvar, bitno je bit dobro informiran. Kaj bumo saznali na njima?

Afera u vladi!

Dvjestosedamdesettisućita, preletimo naslov jer se ni do sad nije niš mijenjalo kad su isplivale afere, pa ne bu ni ovaj put. Osim, naravno, komentara nabrušenih desničara, koji će odmah pokrenuti lavinu komentara o komunistima, udbašima i crvenoj opasnosti. No ne brinite. Kako sada stvari stoje, sljedeća vlada će biti hadezeova, pa će njihovu ulogu preuzeti ljevičari s tiradama o ustašama, klerofašistima i dinaridima. Kaj bu se zapravo promijenilo? Niš. Ko i do sad.

Neka poluanonimka pokazala guzicu!

Ovi naslovi vrište s naslovnica portala. Svako malo je neka polupevaljka polugola, što joj je i najveći doseg u karijeri, jer će privući one čudne tipove s ćelavim glavama i mutno zarađenom lovom, pa ćemo uskoro čitati i o njihovim bračnim problemima, promovirajući tako da svaka budala može u medije ako ima love ili veliku guzicu/sise (nepotrebno prekrižiti). A bude li sreće, eto nam uskoro i realityja o njihovom skladnom životu, a onda su na konju. Ono kaj posebno upada u oči je da mi u ničem nemremo bit najbolji, pa tako patimo i od velikog nedostatka dotičnih sisa i guzica i uvozimo ih od istočnih susjeda, pa se tako razne glupače iz Srbije na hrvatskim portalima natječu koja ima bolju guzicu, što je i jedino zanimljivo o njima s obzirom da je ”Dobar dan” za njih krležijanska rečenica.

Horoskopi, predskazanja, alieni, kriptozoologija

Sve imalo mistično je zanimljivo, inače Arthur C. Clarke ne bi prodal milijune primjeraka svojih Misterija svijeta. Na portalima ove kategorije zaslužuju zasebne stranice, gdje se pokazuje ”šokantan” video sjene koja bi mogla biti duh prababe Vere, ali i sjena uzorka na zavjesama kroz koje dopire svjetlo ulične lampe. Vrag bi ga znao, ali klikovi su bitni.

Klikovi i bombastični naslovi

Kak se od one love koju uspiju smuljat od grada ili države ne da živit, potrebno je privuć sponzore. Sponzori se privlače tako da im podastreš podatke o posjećenosti portala i o gomili klikova koju vaši članci generiraju. Naravno, klikovi se ne skupljaju novinarstvom, nego naslovima. U naslovu se ništa ne otkriva, ali je koncipiran tako da vas zainteresira za ono što piše u članku ili je ekstremno nepotreban u svakodnevnom životu. Neki od današnjih naslova, bitnih za vaš dan:

PONOSNA NA MALENU: Tamara Ecclestone pokazuje kćerkici kako napraviti najbolji selfie

Angelina i Brad će novu ljubavnu dramu začiniti ludim scenama seksa.

Svijet u šoku: Hello Kitty nije mačka!

NAZIRE SE TRBUH Je li stvar u haljini ili je Jennifer stvarno trudna?

Tko se zalio ledenom vodom (ALS Ice Bucket Challenge) 

Da se razumijemo, podizanje svijesti o tome da postoji neka smrtonosna bolest koja se teško ili nikako liječi, te skupljanje love za istraživanja i liječenje je nešto što treba podržati i uključiti se pokojom donacijom. No kad se sve skupa pretvori u gomilanje samopromocije gdje nema mogućnosti provjere je li zaljevač i uplatio koju kunu, onda sve ostaje samo na zabavi za široke mase, koja će vrijedno klikati po filmićima u nadi da će vidjeti kako su nekoj poznatoj tetki izvirile bradavice kroz mokru majicu. Trenutno zaljevanje ledenom vodom, ali bez brige uskoro bu već nekaj drugo zaludilo svijet. Jeste happy?

 

Jesam li blizu kraja onoga kaj me smeta u medijima? Ni blizu. Ne da mi se više kukcat, uostalom skužili ste.

Dok se sve oko nas raspada, bitno je da imamo svoju dnevnu dozu hrane za oči, još ako je članak o nekome kome je gore nego nama, ko je ružniji ili gluplji od nas, eto sreće i veselja. Tako lakše zaboravimo da nam je smanjena plaća i da nemremo niš kupit u toj IKEI, čiji su dolazak mediji popratili ko da se desilo novo ukazanje, da nam prijeti otkaz ili da smo već neko vrijeme nezaposleni, a rate kredita kucaju na vrata.

Lakše je zaboravit da nam je država službeno proglašena smećem iz kojeg se ne vidi izlaz. Možda bi nam trebala jedna dobra spalionica.

Al sve su to teške teme. I ne treba o njima razmišljati dokle god nam bude naslova koji su bitniji i sretniji.

KAKVA MAMA, TAKAV SIN: Tako mali, a već zavodnik! Severinin sin umrljan sladoledom našao prijateljicu

Awwwww…

Share Button

Mi muški

Jedan od prvih bloga zapisa koji sam ikad objavil. A kasnije sam ga znal dobit natrag kao forwardušu kaj me posebno veselilo. Pa si mislim, a zakaj to ne ponovit i za Stropcast publiku?

 

Drage curke. Ak ste ikad u životu imale komada, onda znate koja to gnjavaža zna bit. Nismo mi muški niš drukčiji.

Babe se nađu na kavi i tračaju nas na isti način kak i mi tračamo njih. Da, drage pripadnice ženskog spola, dečki tračaju! Naravno, mi ne komentiramo kad zaboravite naš rođendan, jer se to nemre desit. Mi komentiramo cice, dupe, vašu ovisnost o sapunicama, šminki, odvratni okus tekućeg pudera kad vas poljubimo u vrat. A za sve vas evo malih naputaka o muškom rodu.

1. Mi ispuštamo čudne zvukove noću. Prdimo, hrčemo, češemo si jaja. To je tak i to nebute promijenile. Ne bumo se naljutili kad nas bubnete pod rebra ili okrenete na stranu. Ne bumo ni skužili.

2. Postoje dvije vrste muškaraca. Oni koji stalno nose potkošulje i oni koji ih nikad ne nose. Ak ih ne nosimo, nema šanse da nas nagovorite da je to zdravo i higijenski. Ak ih nosimo, podatak da potkošulja glupo izgleda ispod bijele košulje nije nikakav argument za promjenu.

3. Ostat doma i gledat Ligu prvaka radije nego otić s vama u kino na Engleskog pacijenta NIJE znak da vas prestajemo volit. Nogomet je način života. Ak odložimo seks za dva sata jer sad igra Dinamo, budite uvjerene da će to bit tako. Iskoristite to vrijeme za dugu, opuštajuću kupku.

4. Muškarci MRZE usisavanje, pranje suđa, peglanje i slične stvari. Ak već za vašu ljubav sve to radimo, imajte bar malo obzira, pa nam nemojte napravit plan u kojem ćemo to morat radit dvaput dnevno. Jer onda baš nećemo.

5. Mi volimo žensko tijelo. Mi volimo cice. Mi volimo oskudno odjevene curice. Ak se okrenemo za njima, ne znači da nam niste više lijepe.

6. Ne volimo kad se naše djevojke oblače ko curice iz točke 5. To kaj se ne oblačite ko one je razlog zašto smo s vama, a ne s njima. Više volimo kad se obučete decentno i seksi. Nikako vulgarno.

7. Nama se kita diže svako malo. Volimo ševit. Ako nam to uskraćujete iz bilo kojeg razloga, otišli bumo drugdje. Također, ak nam se ne da ševit, nema tog boga ili vraga koji bu nas natjeral. Ovaj scenarij se pojačava s godinama.

8. Otić s frendovima na roštilj i cugu bez vas je veliki gušt. Iz više razloga. Niko nam ne gleda u tanjur. Niko nam ne broji pive. Možemo pričat ko zadnje seljačine, a ne onim čudnim književnim govorom koji nas pokušavate naučit. Ne moramo svako malo gledat da li vam je dosadno. Možemo ić doma kad se nama hoće.

9. Mrzimo obiteljska okupljanja, nedjeljne ručkove, rođendane, krizme, krštenja. Mrzimo sve kaj uključuje vaše i naše stričeve, ujne i pašance od zaove prvog susjeda tete Mire. Radije bi si brijali jaja tupom britvom.

10. Muškarci ne pamte rođendane, imendane i godišnjice. Da nas neko ne podsjeti, zaboravili bi i svoj rođendan. Jedino kaj pamtimo je kad je Božić, Nova godina, Uskrs i Dan Sv. Patrika. To pamtimo samo zato kaj se onda jede i pije.

11. Nama je svejedno da li bumo išli u grad neobrijani i u starim trapericama. Zapalili bumo pljugu na cesti. Ak vidimo frenda, bili bumo glasni.

12. Nokti na nogama se režu kad se počnu savijat i bolit. Ne prije.

13. Imamo omiljenu majicu. Stara je i izlizana. Ima rupu pod pazuhom. Nemojte si dozvolit trenutak gluposti pa je hitit. To je dovoljan razlog za razvod.

14. Tvrdoglavi smo i mislimo da smo najpametniji. Ne pokušavajte savjete iz Cosma i Oprah Showa primijeniti na nama. Mi nismo normalni svjetski muškarci. Mi smo Hrvati. Mi smo najpametniji. Nemojte se svađat s nama. Najbolje kaj možete napravit je složit se s nama i napravit po svome.

15. Auto je bitna stvar u životu. Zato treba stalno prčkat po njemu. Mi znamo sve o autima. Ne zovite automehaničara.

16. Kad nekaj popravljamo, nemojte stajat iznad nas i kokodakat. Rukovanje kompliciranim alatima (šarafciger) zahtijeva svu našu koncentraciju.

17. To kaj pijani zapjevamo Ubi tovara/purgera ne znači da mrzimo tvoju tetu Anu.

18. Pivski trbuh je u kvartu mjera vrijednosti. Trčanje i trbušnjaci ne dolaze u obzir.

19. Mrzimo se šetat. Nema niš gore nego ruku pod ruku po korzu. Radije seks drugi put ovaj tjedan.

20. Playstation i komp nisu nepotrebne hrpe plastike. Ko da smo mi oduševljeni vašim kompletima Moje tajne i Cosmopolitana pod stolićem za kavu.

Tak vam je to curke drage. Naravno da sve ovo nije baš ok, al je tak. Malo smo teški i zajebani. Al vas volimo. Mazimo i pazimo. I nakon svega ovoga jedan nevjerojatni podatak.

Baš vam volimo donijeti kavu u krevet.

Share Button

Tek tolko, da se malo piše

Nekoć davno, dok sam još bil mlad i zelen te sretno neoženjen, pisal sam blog. To je tad bilo popularno, a i nije mi bilo teško jer fakat volim kuckat gluposti, što znaju svi koji su mi frendovi na Facebooku. Onda sam prije 5-6 godina potpuno zapostavil taj način svog izražavanja, valjda se čovjek prije ili kasnije zasiti svega, osim pive, dobre klope i seksa. Naravno.

Sad kad sam pokrenul podcast i kad je napravljena stranica (brzinska, u WordPressu), jedna od mogućnosti je i pisanje bloga. Pa kak i tak stalno proljevam žuč po Faceu u svega par riječi ili rečenica (kaže moja žena da sam čangrizavi starac, s čim se slažem djelomično jer brijem da nisam još tak star), rekoh sam sebi, a kaj ne bi počel pisat opet? Pa kom se da, nek čita, kom se ne da, nek ide češkat testise, na volju im.

Kak nije red počet pisat blog, pa odma u prvom upisu jebat svima sve po spisku od države do mog susjeda koji voli razgulit Radio Banovinu, vijest o smrti Robina Williamsa me potegnula da zapišem pokoju o nekim drugim rano otišlim glumcima, za koje mi je fakat žao kaj ih više nema i koji su mi iz ovog ili onog razloga bili dragi. Pa krenimo.

 

Bruce Lee (1940-1974)

Zahvaljujući dalekovidnosti tadašnjih jugoslavenskih vlasti, kao i prijateljstvu s dalekom Kinom (iako je filmove snimao u kapitalističkom Hong Kongu), Bruce Lee je brzo stigao u jugo kina, a nije prošlo mnogo pa se ukazal i na televiziji. Borac za pravdu, uvijek spreman pomoći malom potlačenom kosookom čovjeku, Bruce je bio sve ono što je bilo dobro u svijetu. Promovirao je borilačke vještine i fiskulturu, a mi smo nakon odgledanih filmova molili starce da nam naprave nunčake od drški starih metli i lanaca. Zanimljivo je da su ih oni bez beda i napravili, pa smo si mi redovno razbijali glave iza zgrade. Danas bi im pravobraniteljica za djecu brzo zakucala na vrata, al tada je bilo normalno, pače i poželjno tu i tamo dobit po lampi. Trebalo se čeličit.

Prvi Bruceov film koji sam gledal bil je ”Big Boss” gdje ih je porazbacal ko dječje igračke u onoj tvornici leda. Nepobjedivi Bruce. Prvi heroj s velikog platna koji nije bil partizan. I prvi kojeg smo svi probali imitirat u školskim šorama (posebno onaj dugi kiaiiiiiii), iako smo svi bili prelijeni upisat neku borilačku vještinu. Drugi omiljeni potez kasnije bu nam postal ždral iz Karate Kida, al Macchio je još živ, pa o tome neki drugi put.

Bruce Lee umro je 1974. godine pod, za mnoge, još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Njegovom ispraćaju u Hong Kongu nazočilo je 25.000 ljudi.

 

 

John Belushi (1949-1982)

Moj prvi susret s Belushijem bil je kod frenda di smo se često nalazili i uz pokoje pićence gledali pirate na VHS-u, pa je tako jednom na red došao National Lampoon’s Animal House. Nama za ono doba prilično sulud film u kojem je Belushi briljiral kao John Blutarsky i, bar kaj se mene tiče totalno ukral film. Legendarnoj sceni kad liku koji hvata komade folk pjesmicama razbija gitaru, kasnije je hommage napravil čak i Anthony Bourdain u najavi za jednu od svojih emisija.

U to doba naravno nismo znali da je na scenariju radil i legendarni Harold Ramis, a nismo ni pojma imali da postoji nekaj kaj se zove Saturday Night Live, gdje je Belushi nastupal s Danom Aykroydom, Chevyjem Chaseom i Billom Murrayem. Poslije su došli ostali filmovi, 1941 i Neighbors, ali najviše je u sjećanju, ne bez razloga, ostal The Blues Brothers poslije kojeg više niš nije bilo isto.

Debeli smiješni albanac nađen je mrtav 1982. godine, predoziran speedballom. Osim filmova, u nasljeđe nam je ostavil i mlađeg brata Jima, koji, iako je znao imat pokoji smiješni moment, ipak nikad ne bu John.

 

 

Philip Seymour Hoffman (1967-2014)

Yup, to je onaj mladac koji je onak bezočno zajebal mlađahnog Charlieja Simmsa u ”Scent Of A Woman”. Čist da vas ubijem malo u pojam, film je snimljen prije 22 godine. Da, stari ste. No već tamo je bilo jasno da je Hoffman predodređen za uloge čudaka, pervertita i gubitnika, koje je glumio s nevjerojatnom uvjerljivošću.

Nakon ove epizode gledal sam ga u Boogie Nights, Capote, Magnolia, Almost Famous, Doubt i još par, no meni je ipak ostal u sjećanju po dva vrlo draga filma u kojima možda nije ostvaril najbolje uloge u svom opusu, no i dalje ga pamtim po snobovskom Brandtu u The Big Lebowskom i The Countu iz odličnog The Boat That Rocked.

Hoffman je pronađen mrtav 2. veljače 2014. u svom stanu na Manhattanu. Obdukcija je potvrdila da je umro od predoziranja.

 

Počasna spominjanja

Iako mi ni jedan od sljedećih glumaca nije bio u vrhu omiljenih, svakak je filmska industrija izgubila dobre, kvalitetne glumce, koji bi ziher imali još kaj za pokazat.

 

James Dean (1931-1955) – Zato kaj, pobogu, James Dean!

Heath Ledger (1979-2008) – Da, da, i ona tinejdžerska komedijica, i A Knight’s tale i Brokeback mountain, ali i Joker iz The Dark Night. Naklon do poda.

John Ritter (1948-2003) – Iako ga mlađi valjda pamte po ulozi oca mlađahne Caley Cuoco u 8 simple rules, Ritter je bio nadareni komičar najviše upamćen kao Jack Tripper u Three’s Company, a meni posebno drag po ulozi u maloj komediji Skin Deep.

Bernie Mac (1957-2008) – Stand up komičar, glumac i općenito veliki zajebant, Bernie je glumil u tolko filmova i tv serija da bi mi trebalo sat vremena da ih nakucam, no evo par. Friday, House Party 3, Life, Ocean’s Eleven, Ocean’s Twelve, Ocean’s Thirteen, a ostat će upamćen i po Bernie Mac Showu.

James Gandolfini (1961-2013) – Da nije napravil niš drugo u životu uloga Tonyja Soprana bila bi dovoljna da nam se zavuče u mozak, no imao je on još fantastičnih uloga od kojih je meni jedna od dražih ona pukovnika Wintera u filmu The Last Castle sa Robertom Redfordom.

Michael Clarke Duncan (1957-2012) – Jer… Green Mile.

Tolko od mene za prvi upis, slobodno komentirajte, a uskoro očekujte i novog gosta u podcastu Kod Charlieja doma.

I pročitajte neku knjigu.

Share Button

© 2018 Stropcast Podcast

Theme by Anders NorenUp ↑

[hupso_hide]

   



   
   

   

   

ZATVORI